Mnogi
od vas znaju da sam ja iz Bosne; Ja sam iz malog grada koji se zove Srebrenici. Ja sam pisala
o Srebrenici na Letters to LALA land prije, ali danas ću podijeliti moju malo više
intimnu priča o Srebrenici.
11.
Jul / 2016 obilježava 21 godina od genocida i masakra koji izvršen u Srebrenici
i koji je uzeo više od 8372 života. (Mislim) Ja sam imala sreće zato sto sam bila
mlada i ne sjećam se većine strašnih stvari koje su se dogodile ispred mene;
neke zastrašujuće slike dolaze i odlaze, ali mislim da je to ono što me čini
jačom. Međutim, isto se ne može reći za mnoge ljude ... djeca koja nikad nisu
imali sansu da vidim njihove očeve i djedove, žene koje su izgubili ljubav svog
života, ljudi koji su izgubili svoje najbolje prijatelje, majke koje su
izgubile svoju djecu moraju živjeti sa slikama i uspomenama na ono što se
dogodilo u Srebrenici svaki dan. Duhovi svih izgubljene ljudi koji ce ih pratiti
zauvek; neki ce postaviti (barem) dio od onih koji su izgubili u ratu da se smire
u Memorijalnom centru Potočari (službeno poznat kao Srebrenica-Potočari spomen
obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. u.). Svake godine 11. Jula na
hiljade ljudi iz svih krajeva svijeta se pojavite da plate svoje poštovanje
svima onima izgubilim i da podrže one čiji svijet će zauvijek biti drugačiji.
Ja sam izgubila oba moja djeda u toku rata , i obojica
su sahranjeni u Memorijalnom centru ; oni su tu zajedno sa hiljadama drugih
djedova, ujacima , braćom i očevima čiji su posmrtni ostaci pronađeni u
masovnim grobnicama . Ja ih posjetitim svakom prilikom koju dobijem i pricam
im o svim zapanjujućim i divnim stvarima koje njihova djeca i unucadi rade ;
kako I sada poslije 20 godina, mi se i
dalje molimo I mislimo o njima. Vidjetii ljude koji plaču uz mezar svojih
izgubljenih je tužano i depresivano; ali viditi svoga oca i strica kako placu
je nešto što nikada neće moći zaboraviti . Vidjevši dvojicu od najjačih ljudi
koje znam tako slomljene i srušene pored mezara svojih oceva je slomio moje srce. Iz godine u godinu ,
priče o Srebrenici mi slomaju srce malo više i čini me malo više ponosanom što sam
iz Srebrenice. Srebrenica je preživila previse , ljudi patili više negosto bih
iko trebao , izgubili mnogo više nego što je iko mogao podnjeti i završili
slomljeni i razbijeni ; razbijeni ali zahvalni zato sto su preživljeli .
Danas se sjećam i pamtim, i uvijek ću sjetiti , Srebrenice i svi onih
izgubljenih .
Da vidis, da znas, da pamtis, Srebrenica 1995/11/07
